Podržite rad "Denijalove sehare" vašom preporukom na društvenim mrežama.
Napomena


Svi ovdje pisani radovi su autorsko djelo vlasnika ove web stranice. Hvala Allahu dž.š. koji mi je podario ovaj dar i omogućio da ovaj svoj dar podijelim sa drugima.
Javno publikovanje tekstova  (na internetu i u štampi) dozvoljeno je ukoliko navedete ime autora ili izvor informacija. Stihove je dozvoljeno koristiti u edukativne svrhe, kao i u svečanim prilikama i za to nije potrebno tražiti dozvolu autora. .
 "Denijalovu seharu"  uređuje i stihove piše Denijal Dergić. Ukoliko imate neke primjedbe, zamjerke, prijedloge možete ih slobodno uputiti. Pogotovu ukoliko vidite da se neki tekst ili dio teksta kosi sa našom časnom vjerom,volio bih da me opomenete i  biće mi izuzetno drago da mi to napišete.

Kontakt: denijal.dergic@gmail.com






Autor o sebi

Rođen  sam 1963 godine u Zagrebu, gdje su moji roditelji radili. Samo nekoliko mjeseci po mom rođenju, vraćamo se svi zajedno nazad u Bosnu i Hercegovinu.  Osnovnu i srednju školu  sam završio u Prijedoru.

Pisanjem poezije sam se počeo baviti slučajno i dosta kasno u nekim teškim i posebnim trenucima za mene. Objavljivao nešto nekada, danas objavljujem samo u ovoj  maloj pjesničkoj radionici. Sebe lično ne smatram pjesnikom.

Vjerovatno stihovi koje pišem nemaju neku veliku književnu vrijednost, ali znam da ih pišem iskreno iz srca i da mi je na neki način obaveza da ih objavim, pa to činim na ovaj način.

Ne pripadam nikakvom pokretu ili udruženju. Nisam član nikakvih nevladinih a ni ostalih organizacija ili udruženja. Nisam član ni jedne političke stranke, partije ili pokreta.   Trudim se da budem dobar vjernik, musliman, džematlija, Allahov rob.


Naše Bosne nema nadaleko

Otišli su mnogi u tuđinu,
Misle tamo teče med i mlijeko,
Ali srce ostalo je ovdje,
Naše Bosne nema nadaleko.

Srce želi samo rodnom kraju,
I za njega sve je predaleko,
Smiraj nađe kada kući dođe,
Naše Bosne nema nadaleko.

Naša mjesta neće ostat pusta,
U njima te možda čeka neko,
Ko te voli i za tebe brine,
Naše Bosne nema nadaleko.

Srce kuca za povratak kući,
Kod kuće je sve nježno i meko,
Ko majčine ruke kada grle,
Naše Bosne nema nadaleko.

Najljepše je u avliji svojoj,
I ne treba nikad gledat prijeko,
Neka bude nama mirna Bosna,
Naše Bosne nema nadaleko.



Ja te molim dragi Bože


Ovdje žive dobri ljudi,
Vrijedni, časni i ponosni,
O Allahu milostivi,
Podari nam mir u Bosni.


Ja te molim dragi Bože,
Da u Bosni mir nam bude,
Da prestane ova mržnja,
I nestanu predrasude.


Podari nam o Allahu,
Da u Bosni mir zavlada,
Da se svako kući vrati,
Da živi od svoga rada.

Daj nam nadu dragi Bože,
Da u miru sviću jutra,
Da se ezan Bosnom čuje,
Da nam bude bolje sutra.

Ovdje žive dobri ljudi,
Vrijedni, časni i ponosni,
O Allahu milostivi,
Podari nam mir u Bosni.



 Da je meni...

Procvjetao bagrem bijeli,
Godina je medonosna,
Sad bih dao ja svijet cijeli,
Da je meni moja Bosna.


Da je meni Bosna moja,
Sto se budi s novim danom,
Sa milion lijepih boja,
Sa zvonima i ezanom.


Da je meni Bosna moja,
Dok  na zemlju aksam pada,
Ona stara, finog kroja,
Puna suma i livada.

Da je meni moja Bosna,
Da me prodje nesanica,
Razdragana i ponosna,
Ko sa starih razglednica.


Procvjetao bagrem bijeli,
Zeleni se trava rosna,
Al me nesto od nje dijeli,
Da je meni moja Bosna.



Ja majku u Bosni imam


Ja majku u Bosni imam,
Staricu sto zivi sama,
Ovdje imamo svega,
Al ona nije sa nama.


I novu kucu imam,
Da joj se svako divi,
Lijepu sa crvenim krovom,
Al u njoj niko ne zivi.


Ponekad sa tugom mislim,
Da me je neko kleo,
Bracu i sestre imam,
Godinama ih nisam sreo.


Meni je srce daleko,
Tamo u rodnom kraju,
A djeca sve vise stranci,
Za Bosnu nece da znaju.


A ja ostadoh zeljan
Bosanskog sunca i snijega,
Kad nista imao nisam,
Tada sam imao svega.



Mene nesto Bosni....


Mene nesto Bosni zove,
Da joj krenem, da poletim,
Kao ptica da joj sletim,
Drage ljude zijaretim.


Mene nesto Bosni tjera,
Da joj krenem da putujem,
Da ezane u sabahe,
I aksame ja zacujem.


Mene nesto Bosni gura,
Cini mi se ovdje vehnem,
Tamo mi i zrak ljepsi,
Da nestajem kada krenem.


Mene nesto Bosni vodi,
Dok mi srce brze tuce,
Putevi su da se predju,
Kao magnet jako vuce.


Mene nesto Bosni vuce,
Mene nesto Bosni tjera,
Kada laste s juga krenu,
Ja cu tada sa sjevera.


Ja nikad nisam... (Hercegovina)


Ja nikad nisam bio u Rimu
I ne znam da li cu ikad biti
Vise bih volio kraj tekije
Sa vrela Bune vodu piti.


U Pariz nikad isao nisam,
Ni vidio trijumfalnu kapiju,
Vise bih volio u Mostaru,
da vidim onu staru cupriju.


Nikad u Londonu nisam bio,
I ne planiram jednoga dana,
Vise bih volio na Radimlji,
da vidim stecke dobrih Bosnjana.


Preko bare letio nisam,
A sta bih tamo, bas se pitam,
Vise bih volio jednom u Stocu,
da ove stihove nekad procitam.



Bosna

Sve je to Bosna, rijeke i polja
Una, Neretva, Sana i Drina
Sve je to Bosna planine nase
Kozara, Vlasic, Jahorina.


Sve je to Bosna carsije male
Kozarac, Tesanj, Vlasenica,
Sve je to Bosna gradovi pravi,
Sarajevo, Mostar i Zenica.


Sve je to Bosna najdraza nama
Sve je to nasa sreca, istina,
I dok smo zivi nije sama,
Sve je to nasa domovina.



 Raduje se Bosna ramazanu

Uskoro će toplo ljeto doći,
Stiže radost u svakome danu,
Kroz mahale mnoge on ce proći,
Raduje se Bosna ramazanu.


Procvjetalo u avliji cvijeće,
Sad zavidi zumbul jorgovanu,
Sjenom sedždu čini i drveće,
Raduje se Bosna ramazanu.


Raduju se širom svijeta ljudi,
Svak ko voli vjeru poštovanu,
Mnogim srce tada se probudi,
Raduje se Bosna ramazanu.

Na iftar se sav komšiluk zove,
Nema mjesta šejtanu svezanu,
Allahu se upućuju dove,
Raduje se Bosna ramazanu.

Džamije će tad da se napune,
Ko biseri što su na djerdanu
Safovi će svi da se popune,
Raduje se Bosna ramazanu.

Na čistoću mirisat će kuće,
I na heklu bijelu,ispeglanu,
U pekari lepine još vruće,
Raduje se Bosna ramazanu.

Uskoro će toplo ljeto doći,
Stiže radost u svakome danu,
Kroz mahale mnoge on ce proći,
Raduje se Bosna ramazanu.




googlee4017f688c06639b.htm