Podržite rad "Denijalove sehare" vašom preporukom na društvenim mrežama.


Napomena


Svi ovdje pisani radovi su autorsko djelo vlasnika ove web stranice. Hvala Allahu dž.š. koji mi je podario ovaj dar i omogućio da ovaj svoj dar podijelim sa drugima.
Javno publikovanje tekstova  (na internetu i u štampi) dozvoljeno je ukoliko navedete ime autora ili izvor informacija. Stihove je dozvoljeno koristiti u edukativne svrhe, kao i u svečanim prilikama i za to nije potrebno tražiti dozvolu autora. .
 "Denijalovu seharu"  uređuje i stihove piše Denijal Dergić. Ukoliko imate neke primjedbe, zamjerke, prijedloge možete ih slobodno uputiti. Pogotovu ukoliko vidite da se neki tekst ili dio teksta kosi sa našom časnom vjerom,volio bih da me opomenete i  biće mi izuzetno drago da mi to napišete.

Kontakt: denijal.dergic@gmail.com






Autor o sebi

Rođen  sam 1963 godine u Zagrebu, gdje su moji roditelji radili. Samo nekoliko mjeseci po mom rođenju, vraćamo se svi zajedno nazad u Bosnu i Hercegovinu.  Osnovnu i srednju školu  sam završio u Prijedoru.

Pisanjem poezije sam se počeo baviti slučajno i dosta kasno u nekim teškim i posebnim trenucima za mene. Objavljivao nešto nekada, danas objavljujem samo u ovoj  maloj pjesničkoj radionici. Sebe lično ne smatram pjesnikom.

Vjerovatno stihovi koje pišem nemaju neku veliku književnu vrijednost, ali znam da ih pišem iskreno iz srca i da mi je na neki način obaveza da ih objavim, pa to činim na ovaj način.

Ne pripadam nikakvom pokretu ili udruženju. Nisam član nikakvih nevladinih a ni ostalih organizacija ili udruženja. Nisam član ni jedne političke stranke, partije ili pokreta.   Trudim se da budem dobar vjernik, musliman, džematlija, Allahov rob.


Ako nekad ti primjetiš,
Moju tihu kuću ovu,
Obraduj me sa selamom,
I uputi za me dovu.


Knjiga (ako Bog da)
Ono što se zapiše to ostaje. Ovo na webu ipak može jednog dana nestati .Smatram da je došlo vrijeme da ostavim i štampani trag. Ja lično nemam baš nikakvog iskustva sa izdavanjem i štampanjem knjiga.Traži se izdavač ili udruženje koji bi ovu moju seharu upakovao u jednu lijepu knjigu. Spreman sam da snosim troškove štampanja. Svi koji žele pomoći na bilo koji način u izdavanju zbirke stihova iz "Denijalove sehare" mogu se javiti na  mail denijal.dergic@gmail.com


Stihovi napisani u vrijeme pandemije Coronavirusa, poredani od novijeg datuma


Trnopolje nekad i sad

Nekad bilo sad se spominjalo,
Jedno selo u svemu najbolje,
Za uho je svakom zapinjalo,
Kad čuje za riječ Trnopolje.

Za primjer su uvijek svima bili,
Svi su uvijek bili dobre volje,
Mnogi su se tada nam divili,
Kada čuju za riječ Trnopolje.

Ali dođe neko ružno vrijeme,
Vrijeme straha i vrijeme nevolje,
Tada mržnje posija se sjeme,
Simbol rata posta Trnopolje.

Nevini su mnogi tad stradali,
Protjerani mnogi su napolje,
U tuđini uvijek se nadali,
Da će opet vidjet Trnopolje.

Malo ih se kućama vratilo,
Ostali su mnogi gdje je bolje,
Al u srcu svome uvijek nose,
Svoje mjesto, svoje Trnopolje.

Denijal Dergić 24.07.2020


Tamo dole niže pruge


Nekada prije nego što je ribnjak napravljen, tekla je rijeka Gomjenica. Moj rahmetli otac je kao dječak nosio žito da se melje i kupao se u Gomjenici dok je čekao da se samelje... Ovo su stihovi o nekom prošlom vremenu kojeg se malo ko sjeća....


Tamo dole niže pruge,
U barama vidi tuge,
Haman nikog više nema,
Zapušteni ribnjak drijema.


I kanal je zarastao,
Smanjio se, baš nestao,
A nekad je Gomjenica,
Tekla rijeka ljepotica.


I zemlja je plodna bila,
Mnoga usta odhranila,
Rasto bostan, lubenica,
Bilo mnoštvo vodenica.


Drugačije nekad bilo
Tu se žito dovozilo.
Trebalo je poraniti,
Gladna usta nahraniti.


Zahvalno se Bogu bilo,
Sve se sada otuđilo,
Vrijeme teklo tad sporije,
Ništa nije kao prije.


Prošla su vremena stara,
Sad se ima više para,
Svako ima više želja,
Nema sreće ni veselja.


(15.06. 2020-Denijal Dergić)




Trake bijele i bijele zastave


Sanjao sam našu staru kuću,
Pred njom ljude u vojnom odijelu,
Tjeraju nas da je napustimo,
I zastavu na njoj majko bijelu.


A riječ u snu izreći ne mogu,
Vrisnuo bih al su usne nijeme,
Košmarni se snovi ponavljaju,
Godinama baš u isto vrijeme.


Ružni snovi ostali od svega,
Uspomene i sada nas dijele,
Oni žele da se ne spominju,
Ni zastave a ni trake bijele.


Ja ne mogu da ih zaboravim,
Jer su moje vidjele ih oči,
Trake bijele i bijele zastave,
One su mi taj košmar u noći.


Denijal D. 31.05.2020




Revda


Poslanik je nekad davno,
Koračao ko mi sada,
Dok ka Revdi išao je,
Sokacima ovog grada.


Srca su nam u radosti,
Dok ka Revdi mi žurimo,
Poslaniku u zijaret,
Da ga od svih selamimo.


Selam alejk Poslaniče,
Teku ljudi kao riijeka,
Selame ti prenosimo,
Došli smo ti izdaleka.


Selam alejk Ebu Bekre,
Selam alejk o Omere,
I sad ste uz Poslanika,
Zaštitnici čiste Vjere.


(U Medini 2014.god)


Denijal D. 25.05. 2020

Napisana u Medini 2014 g. i zagubljena u jednoj sveski a nađena prije nekoliko dana kada sam trebao svesku da upisujem donacije za bunar/česmu/pumpu za vodu.



Bajramska


Rasuti smo ko biseri,
Na dnu modrog okeana,
U blagdanu sastavljeni,
Zrna jednog smo djerdana.


Ja ne gledam, ne primjetim,
Jel nas mnogo ili malo,
Bajramska je ova radost,
U srce mi cijelo stalo.


24.05.2020 Denijal D.




Nastupilo neko čudno vrijeme


Nastupilo neko čudno vrijeme,
Sa maskom se po ulici hoda,
Sada nema neke druge teme,
Poznatog je sresti nelagoda.


Krijemo se ne znamo od koga,
Strah i očaj sve nas više tišti
Sakrili smo lice od napasti,
Koja hoće da nas sve uništi.


Mnogi sada koriste priliku,
Pa se trude, kao da nas tješe
Ja ne sumnjam u učene ljude,
Al i oni mogu da pogriješe.


Šta se sada iz svega krije,
Da li kazna ili opomena,
Ja se nadam da će ovo proći,
Jer su prošla i gora vremena.


(Mislim da je ovo pretjerano,
Nisam samo ja sa ovim stavom,
Bog nam dragi razum podario,
Da mislimo i sa svojom glavom.)


Denijal D. 10.05 2020-Napisano u noći Bedra 1441 h.g.



Pametni smo i sve znamo


Pametni smo i sve znamo,
Zato nam je baš ovako,
Kritika nam jača strana,
Upravljat bi htio svako.


Kritika se naša tiče,
Politike, sporta, vjere,
Mjenjali bi sve i svakog,
Državnike, fudbalere.


I niko nam baš ne valja,
Profesori ni ulema,
Ne valja nam policija,
Korupcija nam golema.


Još kada bi samo mogli,
Iz fotelje ustat malo,
Nebi tada valjalo nam,
Ni u kući ogledalo.


(06.05. 2020-Denijal Dergić)




Šta da radim


Šta da radim, policijski sati,
Ni po putu ne mogu da hodam,
Oduvijek me muči ta dilema,
Zašto moram uvijek bit podoban.


Izašo bih ali nemam kuda,
Zatvoreno i ništa ne radi,
Ni ćevape pojesti ne mogu,
Uskoro ću umrijeti od gladi.


Oduvijek sam zaboravan bio,
Zato mogu sebi da oprostim,
Ćevapi su sad najmanje važni,
Ramazan je, hvala Bogu postim.

03.05 2020 -Denijal D.





Da je meni


Imam sada samo jednu želju,
Da ti kažem ko rođenom bratu,
Da je meni da ja namaz klanjam,
U džamiji u našem džematu.


Dok prolazi ovo čudno vrijeme,
Osjećam se ko u živom blatu,
Da je meni da ja namaz klanjam,
U džamiji u našem džematu.


Vrijeme ide i prolazi brzo,
Uskoro će i lipe da cvatu,
Da je meni da ja namaz klanjam,
U džamiji u našem džematu.


Ništa nije vječno potrajalo,
Sada živim život po diktatu,
Da je meni da ja namaz klanjam,
U džamiji u našem džematu.


Sve će proći, pa i ovo vrijeme,
Sve će onda doći na naplatu,
Klanjaćemo ako Bog da skupa,
U džamiji u našem džematu.


(03.05.2020 Denijal Dergić)




Sve će ovo jednom proći


Sve će ovo jednom proći,
Treba dobro to znamo,
I Ramazan i Korona,
Ostaće tek priča samo.


Ostaće tek priča samo,
O ljudima i nemoći,
Zatvorenim džamijama,
Sve će ovo jednom proći.


Sve će ovo jednom proći,
Možda sutra, prekosutra,
Ovi dani ove noći,
Osvanuće nova jutra.


Osvanuće nova jutra,
Dragi Bog je na pomoći,
On će nama bolje dati,
Sve će ovo jednom proći.


Vidjećemo kad sve prođe,
Nekog hajra u tom ima,
Ako Bog da poslije svega,
Možda bude bolje svima.

(Ako Bog da)

Denijal Dergić 02.05 2020



Stigao je Ramazan


Šta te briga za Koronom
Stigao je Ramazan,
Ne žali se ovom, onom,
Vec uljepšaj ti svoj dan.


Na sehur ti porani,
Svoju dužnost obavi,
Familiju okupi,
Sa njom džemat napravi.


Nije muka do vijeka,
Svome srcu olakšaj,
U kandilje pogledaj,
Salavate poslušaj.


Ko u kući živi sam,
Sabah namaz ko čeka,
Taj nikada nije sam,
Puna kuća meleka.


Na sehur ti porani,
Nikad ne zaboravi,
Rabbu dragom zahvali,
Sabah namaz obavi.


30.04. 2020 Denijal D.




Žalimo se uvijek nešto


Žalimo se uvijek nešto,
Žalimo se do detalja
Po volji nam ništa nije,
Uvijek nešto nam ne valja.


Kiša pada, žalimo se,
Žalimo se sunce grije,
Smetaju nam mala djeca,
Žalimo se na komšije.


Sa hranom je isto tako,
To je često izrečeno,
Ne paše nam kad je hladno,
Ne volimo prepečeno.


Na živce nam ljudi idu,
Koje dobro i ne znamo,
A do nas je vrlo često,
To nećemo da priznamo.


Žalimo se i na krizu,
Koja jako dugo traje,
Žalimo se na nafaku,
Na Onoga što je daje.


Možemo li na tren makar,
Pogledati drugu stranu,
Na bolesne i na gladne,
Što vidimo na ekranu.


Kiša nam berićet daje,
A sunce nas zlatno grije,
Da li ima išta ljepše,
Od djeteta što se smije.


Život se sa srcem voli,
Kad prihvatiš stranu svaku,
Stvoritelju tad zahvališ,
On nam daje svu nafaku.


(Denijal Dergić-15.04.2020)



Šta džamiju lijepom čini


Šta džamiju lijepom čini,
Koji su joj sve ukrasi,
Da li minber uređeni,
Da li mihrab il tepisi.


Šta džamiju lijepom čini,
Dal munara ozidana,
Dal dvoriste uređeno,
Ili možda abdesthana.


Šta džamiju lijepom čini,
Da li levha ispisana,
Da li luster ukrašeni,
Dal ograda opasana.


Ukras joj je džematlija,
Na namaze što dolazi,
Rabbu sedždu koji čini,
Smiren iz nje što izlazi.


On džamiju uljepšava.


(Denijal Dergić-13.04.2020)




Virus mržnje


Već odavno jedan virus,
Među nama svima hara,
Godinama ne prestaje,
Virus mržnje, virus straha.


Opasan je ovaj virus,,
On je poput neke kuge,
Plašimo se bližnjeg svoga,
I mrzimo jedni druge.


Dugo je već među nama,
Zbog njega se izjedamo,
Od bolesti ne možemo,
U komšiju da gledamo.


Neki ga i dalje šire,
Misle da ih čeka kruna,
A zbog njega svud okolo,
Mezarja i groblja puna.


Trebaće nam mnogo snage,
Ljubavi i mnogo volje,
Zarazu da pobjedimo,
Da bi svima bilo bolje.


(Denijal Dergić-11.04.2020)



Petak po petak


Prolaze dani, petak po petak,
Fali mi sada džamijski kut,
Džuma po džuma a mene nema,
I tuga veća svaki je put.


Allahu dragi, najbolje znaš ti,
Šta nam je dobro a šta je zlo,
Zato nam podaj šta nama treba,
A šta nam ne treba, ukloni to.


Mislimo nešto da nam ne valja,
A ono ispadne dobro baš,
Šta nam je dobro, ne znamo sada,
Allahu mudri samo ti znaš.


Sa dovom sada ja tebe molim,
Podaj nam šta je dobro za nas,
Ti si Gospodar zemlje i neba,
Samo ti možeš donijeti spas.


Prolaze dani, petak po petak,
Običaj drag je prekinut,
I to će proći, sve je od Boga,
Inšallah kažem baš svaki put.


(Denijal Dergić-10.04.2020, petak)



Neki se žale da nam neke zemlje ne pomažu a ja ovako razmišljam....

Nije naša Bosna za sadake


Pitanja se mnoga postavljaju,
Kroz mahale i naše sokake,
Što nam neki drugi ne pomažu,
Nije naša Bosna za sadake.


Nek pomažu oni koga hoće,
Nek poslove rade svakojake,
Ne treba nam tuđa milostinja,
Nije naša Bosna za sadake.


Prijatelji sad se pokazuju,
Nek pomažu slabe i nejake,
Nama dosta ovo što imamo,
Nije naša Bosna za sadake.


Znali smo se i prije mi snaći,
Oduvijek smo imali junake,
Što su znali Bosnu odbraniti,
Nije naša Bosna za sadake.


Dovoljna je nama naša vjera,
Što nas uči na sabure svake,
Možda ovo za nas dobro bude,
Nije naša Bosna za sadake.


(Nek pomažu na drugim stranama,
I nahrane sve gladne stomake,
Mogu oni samo ako žele,
Nije naša Bosna za sadake.)

...

(Denijal Dergić-07.04.2020)



Uđimo u naše bašče


Zarasle su naše njive,
Postale su teret svima,
A ostalo od davnina,
Berićet je baš u njima.


Živjeli smo ružan zivot,
Nadmeno i naprasito,
Obradimo našu zemlju,
Neka opet klasa žito.


Trebamo se probuditi,
Kao poslije kiše gljive,
Uđimo u naše bašče,
U voćnjake, naše njive.


Ne jedu se novčanice,
Kupovinom preko mjere,
Najslađe je kad iz bašče,
Svojom rukom se ubere.


(Denijal Dergić -03.04.2020)




Ne hvali se


Ne hvali se sa bogatstvom svojim,
To je sada i jednom će proći,
Bogatstvo je velko iskušenje,
Sa sobom ga ponijet nećeš moći.


Kvalitete ne spominji svoje,
Ni uspjehe svoje, ni zasluge,
Ne hvali se merhametom svojim,
Sačuvaj ga u sebi za druge.


Zaslugama ne hvali se svojim,
Nikad one nisu samo tvoje,
Biće manje ako ih sabiraš,
Biće veće ako se ne broje.


Sa dobrotom ne hvali se svojom,
Neka ona u tebi se krije,
Nek se ona u tebi osjeti,
Nek potreban od nju se ogrije.


Nije nikad neko manje vrijedan,
Svi su isti kad pogledaš ljude,
Ne hvali se pobožnošću svojom,
Neka ona za Allaha bude.


(Denijal Dergić- 02.04.2020)





Tespih


Napravimo skupa tespih,
Od hiljadu zrna,
Za budućnost ne brinimo,
Nije ona crna.


Pa zikrimo svi zajedno,
Po danu i noći,
Spominjimo Stvoritelja,
On će nam pomoći.


U islamu svakom biću,
Allah sreću nudi,
Izađimo iz ovoga,
Kao bolji ljudi.


(Denijal Dergić 01.04.2020)




Džamijska se vrata zatvoriše


Džamijska se vrata zatvoriše,
Svak zastade sebe pitajući,
Kada će se opet otvoriti,
Kada ćemo u džamiju ući.


Suza suzu niz lice prestiže,
Stigla nas je tuga pregolema,
U kućama sada svi sjedimo,
Ni tavafa oko Kabe nema.


Sad u strahu Allaha molimo,
Da se ovo najbolje rješava,
Pitamo se da li smo mi krivi,
Pa se ovo nama sad dešava.


Strah se širi, panika nas hvata,
Zar džamija ne ostane prazna,
Mali mi smo da bi ovo znali,
Je li milost ili je to kazna.


Samo dova, vjera u Allaha,
Nikad više da posustanemo,
Džamije će opet pune biti,
Kada bolji ljudi postanemo.


(Denijal Dergić-26.03.2020)




Šta nas ovo snađe


Šta nas ovo snađe, pitamo se sada,
U panici silnoj drhtimo od straha,
Naše dove sada uputismo Njemu,
Da nas On zaštiti molimo Allaha.


Slušamo ljekare i pametne ljude,
Upijamo odmah njihove poruke,
Govore nam ono što odavno znamo,
Da se svi čistimo i peremo ruke.


Zato treba abdest uvijek uzimati,
To se znalo uvijek i prije belaja,
Držati se uvijek Allahovog puta,
On će nas izvesti iz ovog očaja.


U Allaha treba uvijek vjerovati,
I kada je svjetlo i kada je tama,
On uvijek pomaže u to sumnje nema,
Kao što je uvijek pomogao nama.


15.03.2020






Svi pričaju


Svi pričaju o Koroni,
Veliki nas snašli jadi,
A ne priča haman niko,
Umire se i od gladi.


U tišini i bez buke,
Galama im tu ne treba,
Gladna djeca šire ruke,
Jer nemaju komad hljeba.


Za Koronu lijeka nema,
Velike nas brige brinu,
A ne priča haman niko,
Da od bombi djeca ginu.


Dok padaju teške bombe,
O miru nas sada lažu,
Ruševine na sve strane,
A bogati pare slažu.


Istina se od nas krije,
Zato što je tužna ona,
Vakcinu će da naprave,
Pa će proći i Korona.

10.03.2020

googlee4017f688c06639b.htm